‎
U tišini ljetne noći
u kamenu bosanskome
vječnog mira, gardijan je
iz prošlosti zavjet nosi
ratnik strašni, od davnina
pa postrojen u saf sveti
stoji gorčin do gorčinaTo mlađahni sve bošnjani
nekad davno bojevali
da ne bude Bosna posna
svoju mladost su joj daliA se leži mladić Grubač
na kamenu zapisano
svoju mladost
tek procvalu
Bosni svojoj
on je daoŠto imadoh
ja sve dadoh
za sve drugo
ne smjeh znati
i još stoji zapisano
a se leži kraj Radoča
i dugo mu je tu ležatiA Radimlja saputnica
nekad rijeka plahovita
zauzdala svoja njedra
da ne budi besmrtnikaIz sna vječnog, on se budi
kad nepravda Bosnom gori
kada dijete, tek rođeno
mrtvu majku
za kap mlijeka
plačom moli
pa ručice diže svoje
krećuć tvorcu, ka svjetlosti
klonu glava, pokraj majke
putujući ka vječnostiU kamenoj hiži svojoj
Gorčin ćuti zemlje boli
pa nas moli:
"Čuvajte je, i smrću se Bosna voli".